Propovjedanje bluesa

„Koristiti jezik kao fotografsku opremu može se činiti jednostavnim. No, ono što majstorsku fotografiju razlikuje od laičke jesu one praznine ili sitnice uhvaćene mimo objekta koji je u fokusu. U slučaju pjesama Elvedina Nezirovića majstorstvo je upravo u tome, tamo na kraju stiha, između riječi on je uspio uhvatiti suštinu stvari koje su mu u fokusu. Tako tvori glazbu, blues, koji u ovom slučaju propovijeda kao put ka katarzi, osobnoj, maloj katarzi za sve nas željne velikog misterioznog svijeta koji će nas zapanjiti svojom ljepotom i skladnim ritmom onako kako to čine pjesme Elvedina Nezirovića.“

–  Marko Tomaš

„Ima nešto teško uhvatljivo a intenzivno djelujuće u ovim stihovima, što naizgled običan ton i naizgled obične slike, u trenu prebaci na plan neke metafizičke slutnje i potresenosti, koja na čitaoca djeluje kao blagotvoran udar i izmakne ga iz njegove profane svakodnevnice u sferu duha, u sferu u kojoj je sve najedanput novo, prvi put viđeno.“ 

– Ivan Lovrenović