Recenzije - Elvedin Nezirovic

„Elvedin Nezirović je autor koji ne samo da dolazi iz Mostara nego Mostar nosi u svom srcu. On je od onih pisaca koji pišu iz potrebe, a ne za potrebe."

Mirna Paočić

Urban magazin

Čitavu recenziju pročitajte OVDJE

„Elvedin Nezirović, pričajući Sandrovu životnu priču, primorava sebe na preispitivanje vlastitih trauma, ciljeva, pogrešaka, a zapravo, svaki segment romana ispisuje snažno svjedočenje o generaciji uništene mladosti i, uglavnom, besperspektivne budućnosti. Svjedočenje je to i o faktima koje ne možemo mijenjati: da se zločin slavi, da je mnogima rat bio utočište i prilika, svjedočenje o tome da su podijeljenost i etnička politika postali imperativi, smjernice ponašanja, kao i to da besmisao cvjeta.“

Amila Tekešinović

mr. sci.

Čitavu recenziju pročitajte OVDJE

„Nezirović u Sandru zasijeca i veliki dio aktuelne stvarnosti, a u kojoj je i dalje važno odrediti se, reći kojoj strani pripadaš. Fabulativno jednostavan, ali sa čitavim nizom glasova kroz koje nas pisac vodi vješto, podsjećajući da je fikcije u njegovoj priči zapravo jako malo i da je jedina građa za dobru književnost neposredna stvarnost – ona koja nas usrećuje, ali i ona koja nas neumoljivo uništava.“

Ivana Golijanin, Oslobođenje

12. septembar 2024.

„Vi koji čitate, ostat ćete gladni utjehe. Sandro nije napisan da služi hronologiji, povlači zaključke iz prošlosti i njima ulijeva nadu. On je tu da svjedoči zlu i njegovoj banalnosti – njegovoj teško shvatljivoj, bezrazložnoj srži.“

Šejla Džindo

Čitavu recenziju pročitajte OVDJE

„Sandro, Elvedina Nezirovića, roman je o izgubljenoj generaciji u vihoru rata. Kao i prijašnji Elvedinovi romani i ovaj je vezan za bosansko-hercegovački Berlin, grad Mostar. Način na koji pisac gradi priču i likove u potpunosti dočarava ratna pustošenja. Roman je upotpunjen zvaničnim dokumentima presuda akterima što u mnogome potvrđuje autentičnost. Vjerovatno najvažniji Elvedinov roman do sada.“

Miroslav Miki

Književni klub Lanterna, Tuzla

Ostale recenzije čitatelja Književnog kluba Lanterna možete čitati OVDJE

„Upoznajući nas sa Sandrovim precima i familijom, što radi na duboko intuitivan i pronicljiv način, Elvedin pokazuje majstorski izbrušeno umeće oslikavanja ljudskih karaktera, ali i razdoblja kroz koja je stara komunistička zemlja prolazila. Upoznaje nas s ljudima koji su, živeći u njihovoj okolini, bili glavni ili sporedni likovi na pozornici njegovog i Sandrovog detinjstva i ne znajući da će u dečijem pamćenju ostati trajno urezani kao junaci kakvog romana.“

Miroslav Bašić Palković

Čitavu recenziju pročitajte OVDJE

„U romanu 'Ono o čemu se ne može govoriti', mostarski pisac Elvedin Nezirović nastavlja da ispisuje poglavlja specifične porodične hronike započete njegovom prvom knjigom Boja zemlje. S bolnom i nesumnjivom iskrenošću na kakvu se u prozi retko nailazi, Nezirović pripoveda o sudbinama tragičnim kakve samo mogu da budu one koje se odvijaju na prostoru BiH te koje svoj kreščendo a neretko i tragičan kraj doživljavaju tokom devedesetih godina dvadesetog veka. Hrvajući se neprestano s bolnim iskustvom koje ga je odredilo, uz koje je stasao i koje u svojoj prozi ne napušta naprosto zato što ono ne napušta njega, svestan suštinske nemoći pisca da bira sopstvene junake i teme, autor ovog koliko predivnog toliko i potresnog štiva bolje od mnogih razume okrutnu istinu čuvene Foknerove rečenice o prošlosti koja "nikada nije mrtva, pa najčešće i nije prošlost". Stoga pokorno ispisuje stranice svoje priče, jedine koju ima da ispriča, s vrstom mudrosti koja se čini većom i od njega samog.

Vladimir Arsenijević

pisac

„S obzirom na navedene teme o kojima autor piše, knjiga 'Ono o čemu se ne može govoriti' s opravdanjem nije mogla biti ranije objavljena: za njihovo analiziranje potrebno je mnogo hrabrosti, snage i umijeća koje se stiče postepeno, a sazrijeva na vrijeme.“

Nermana Arnautović

Portal Karike

Čitavu recenziju možete pročitati OVDJE

"Stil Nezirovićevog pisanja je direktan, rečenice precizne, u nerijetkim momentima lirične, što iskustvo čitanja čini pravim literarnim užitkom."

Lejla Ljuca

Iz recenzije romana "Sandro", portal Odgovor.ba

Čitavu recenziju možete pročitati OVDJE

„Nezirovićev roman 'Ono o čemu se ne može govoriti' je ona vrsta književnosti koja se stvarnosti suprostavlja na način da je ogoljuje kroz prikaz proživljenog iskustva, a to i jest bio autorov cilj. Da piše o onome o čemu je teško govoriti, o prešućenom, o tijelu u koje se upisuje povijest, o osjećanju krivice, o emocijama, samoći, o samospoznaji, unutrašnjem egzilu, o onome što je nemoguće potisnuti u svijetu u kojem živimo. Svijetu koji postaje sve više netrpeljiv, pun mržnje, podjela kojem treba baš takva književnost, beskompromisna, ona koja ne bježi od etike, od stava, već se hrabro suprostavlja okrutnosti i bezočnosti. Jer svi oni kojima je pripadanje naciji iznad zločina počinjenog u ime te nacije, osuđivat će i knjige i autore koji se tome opiru i koji se ne boje prijetnji dok promiču humanizam, bez ideologija, kao što je to činio Predrag Matvejević. I zapravo, Elvedin Nezirović je i po tome baš pravi sljednik Matvejevićevog djela, svojim vrhunskim književnim radom i časnim, javnim angažmanom za mir."

Žiri nagrade "Predrag Matvejević"

obrazloženje

"U novom se Nezirovićevom romanu ("Ono o čemu se ne može govoriti") pojavljuje još jedan važan lik – grad Mostar, grad koji je, najpre, nestao u strahovitom ratu, da bi se, zatim, uzdigao iz pepela. No, taj grad koji toliko liči na grad Alekse Šantića i Veleža pod Bijelim bregom, ipak je potpuno drugačiji (iako je čak i novi most preko Neretve do u kamen isti kao i onaj iz 16. veka), razoren iznutra, pun nezaceljenih rana po kojima Nezirović, uz strašan bol, neustrašivo kopa.“

rts.rs / Treći program

Čitavu recenziju možete pročitati OVDJE

„U ovoj porodičnoj priči svjedočimo istinama i obmanama, šutnji i svađama, bivajući svjesni kako ćemo jednom i konačno morati iz nas pustiti sve ono o čemu nekada nismo mogli govoriti"

Ivana Golijanin

Prikaz romana "Ono o čemu se ne može govoriti", Oslobođenje, 12. avgust 2021

„Na čitaocu je da dočita priču i da u sebi pronađe odgovor. Možda će i pomisliti: ovo bi mogla biti bilo čija, pa i moja priča. Jer je jednostavna, iskrena, potresna, uverljiva.“

Gordana Vlahović

Prikaz romana "Boja zemlje", časopis "Koraci", 29. maj 2019.

Čitavu recenziju možete pročitati OVDJE

„Kroz priču o Džoniju Akeru, Šveđaninu liberijskog porekla, savršeno je prikazano kako najvatreniji nacionalisti zapravo imaju veliki problem sa svojim poreklom, te da su jednoj ideologiji često najprivrženiji oni koji bi, u nekoj drugoj prilici, mogli biti njene prve žrtve.“

Dušan Milijić

Prikaz romana "Ništa lakše od umiranja", Laguna Bukmarker, 22. maj 2019.

Čitavu recenziju možete pročitati OVDJE

„Ništa lakše od umiranja tematizuje poslednji rat iz pomalo iskošene perspektive, preispitujući korene i manifestacije zla, te raspone mogućeg i nužnog odgovora pojedinca i kolektiva.“

Žiri nagrade "Stevan Sremac"

iz obrazloženja

„Snaga i umijeće Nezirovićevih preplitanja sudbina likova koji se u paukovu mrežu sapliću, motaju nekakvo klupko nemoćni da se otrgnu od patnje i boli, ratnih sudbina koje preživljavaju mostarski Sandro i banjalučki Sandro, tjeraju čitaoca da zastane i zapita se. A onda kada i sami nosite ratne traume pa čitate Nezirovićeve rečenice, one koje sami sa sobom izgovarate kada riječ iz vas mora da provali, pomilujete svaku stranicu knjige zahvalni da je eto neko drugi sve ono što vas guši napisao pa će možda sada biti lakše. Nezirović piše o jednoj generaciji, ratnoj generaciji, mojoj generaciji, o užasima koji tinjaju, nerijetko i plamte u svima nama i sa strahom čekamo u šta će da se rasplamsaju."

Munira Kovač

Spisateljica

Čitavu recenziju možete pročitati OVDJE

„Zadivljuje elegancija kojom Nezirović, tražeći čovjeka, pripovijeda svoju priču, moćna je njegova staloženost i mirnoća, čudesan je način na koji on svoga demona kroti i umiruje. To su čitave scene patnje i užasa o kojim pisac pripovijeda a da niti u jednom trenutku ne dolazi do izljeva gorčine i gnjeva. Pisac nije tu da bi u nekoga usmjerio prst krivice, nego se čitavo vrijeme trudi razumjeti. To dovoljno govori o piscu. To dosta kazuje o čovjeku. Pisac hirurški precizno oslikava posljedice a čezne i vapi da otkrije uzrok, da sagleda tuđi mrak i na svjetlo izvede čovjeka. On se neprestance propitkuje i grca od muke a zadivljuje način na koji se sa svime nosi.“

Adnan Repeša

Prikaz romana "Ništa lakše od umiranja", "Vreme", avgust, 2019.

Čitavu recenziju možete pročitati OVDJE

„Nezirovićev roman Sandro (Buybook, Sarajevo, 2024) pripada korpusu angažirane književnosti koja se suočava s identitetskim pitanjima i dubokim društvenim podjelama u postjugoslovenskom prostoru. Djelo je ukorijenjeno u iskustva rata, tranzicije i kulturnih trauma, pri čemu Nezirović koristi narativnu introspekciju i fragmentarne priče kako bi istražio granice nacionalnog i osobnog identiteta.“

Šeherzada Džafić

Prof. dr.

Čitavu recenziju pročitajte OVDJE

„Roman 'Sandro' Elvedina Nezirovića duboko je introspektivno delo koje se bavi temama bola, razaranja i etničkih podela koje su tokom ranih devedesetih godina prošlog veka obeležile Mostar. Kroz lik Sandra, Nezirović istražuje kako individualni identitet postaje žrtva širih društvenih i političkih sila, uzimajući grad Mostar kao pozornicu za ovu dramatičnu priču. (...) Nezirović majstorski prikazuje kako istorijske okolnosti utiču na formiranje ličnog identiteta, transformišući privatne dileme u javne i političke."

Portal Knjigeonline.com

Čitavu recenziju kao i odlomak iz romana “Sandro” možete čitati OVDJE

Elvedin Nezirović

Kontakt

Pridruži se klubu čitalaca Elvedina Nezirovića

Pratite me na društvenim mrežama