Tika-taka iz našeg sokaka
O Veležu bi se moglo pisati danima, a da se opet ponešto važno zaboravi i ne napiše. Možda zato što sve nikada i ne može biti rečeno, govorili mi o Veležu ili o običnoj staklenoj čaši iz koje, evo, pijuckam vodu dok u dvorištu svoje kuće ispisujem ove redove, a možda i zbog toga što […]
“Sandro” u izboru za nagradu “Meša Selimović”
Nagrada “Meša Selimović” dodjeljuje se svake godine za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na jezičkom govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Ove godine, nagrada se dodjeljuje po 24. put, a među prijedlozima Kristine Ljevak Bajramović, selektorice za Bosnu i Hercegovinu, našao se i roman “Sandro”, Elvedina Nezirovića. Ostali romani kandidirani iz Bosne […]
4. Habitat Culture Fest ugostio Elvedina Nezirovića
Četvrto izdanje Habitat Culture Festa, festivala koji slavi kulturnu različitost Bosne i Hercegovine u okviru evropske i svjetske baštine, otvoreno je u subotu, 5. jula, na Boračkom jezeru, uz posebnu književnu večer. Prvog dana ovogodišnjeg izdanja festivala publika je imala priliku da uživa u promociji romana „Sandro“, jednog od najčitanijih autora u regiji Elvedina Nezirovića. […]
Promocija romana “Sandro” na otvaranju 4. Habitat Culture Festa, na Boračkom jezeru
Elvedin Neziović bit će gost ovogodišnjeg, 4. Habitat Culture Festa. Radi se o festivalu koji slavi kulturnu različitost Bosne i Hercegovine u okviru evropske i svjetske baštine, a koji se održava na više lokacija oko Boračkog jezera. Festival će biti otvoren u subotu, 5. jula, a čast da ga otvori pripala je upravo Elvedinu Neziroviću, […]
Kao fikcija
Petak, 2. maj Danas poslijepodne, na Bunici, jedan čovjek, mršav, starački uglađen. Pisac u meni ga posmatra, mogu da vidim crtu potištenosti na njegovom licu. Ali to nije ono što mi je privuklo pažnju, već njegove mekane, vrlo rafinirane kretnje kojima je iz džepa pantalona izvadio pribor za pušenje, tabakeru i drveni čibuk. Jedna davna, […]
Umiranje, koje je već jednom proživljeno
Subota, 26. april Saznavši danas da je izvjesni Kota napokon stigao kući, u Mostar, sjetio sam se njegovog rahmetli oca, čika J-a. Upalih očiju i s naviljkom bijele kose na glavi, sjedio bi čika J. u bašti neke od okolnih kafana i odsutno gledao u svoju prvu jutarnju rakiju. Kažu da ga nikada niko nije […]